Baština željeznog doba

Staza željeznog doba Podunavlja (Iron Age Danube Route) bavi se jednim izuzetno krhkim, no vrlo atraktivnim i impozantnim prapovijesnim arheološkim fenomenom, krajolicima željeznog doba. Karakterizirani monumentalnim strukturama, kao što su groblja pod tumulima, ravna groblja, visinska utvrđena naselja te oppide, kao i elementima koji ukazuju na složenu organizaciju prostora, krajolici željeznog doba pripadaju razdoblju između 9. i kraja 1. stoljeća pr. Kr. Na mreže i veze između regionalnih kulturnih skupina u tim su razdobljima u velikoj mjeri utjecale riječne mreže Dunava i njegovih pritoka. Željezno doba također je razdoblje obilježeno izvanrednim primjercima pokretne baštine kao i nematerijalne baštine, predstavljenim u brojnim muzejima Podunavske regije uključujući najvažnije regionalne i nacionalne institucije. Oni pokazuju dugu zajedničku povijest istraživanja u mnogim od ovih regija koja su bila pomalo prigušena razvojem u drugoj polovici 20. stoljeća. Povezujući sve ove izvore znanja, naša transnacionalna mreža podržava, predstavlja i promovira ovu regiju kao dio širih europskih kulturnih fenomena.

Kliknite kako biste saznali više!

Pic 8.tif
Aichfeld region with Strettweg
Sulmtal region with Großklein
Graz
Međimurje region with Jalžabet
Zagreb
Érd region with Százhalombatta
Budapest
Esztergom region with Süttő
Sopron region with Sopron-Várhely
Dolenjska region with Dolenjske toplice
Podravje region with Poštela
Ljubljana
Hallstatt
Gurina
Schwarzenbach
Mitterkirchen im Machland
Dürrnberg
Donja Dolina
Glasinac
Pod kod Bugojna
Ada Tepe
Zlatosel
Perperikon
Sveštari/Sboryanovo
Island Vis (Issa)
Sisak
Vizače (Nesactium)
Boudy
Býčí skála
Stradonice u Pátku
Šťáhlavy (-Hájek)
Věnec
Závist
Všestary
Heuneburg
Glauberg
Hochdorf
Altmühltal
Manching
Saharna Mare
Old Orhei (region)
The National Museum of History
Doclea
Gotovuša
Mijela
Sarmizegetusa Regia
Șimleu Depression
Ciumești
Piatra Roşie
Mukachevo
Malaja Kopaňa
Užhorod
Archaeological museum Odessa
Židovar
Novi Sad
Beograd
Lazareva (Zlotska) Pećina
Čačak region
Gomolava
Smolenice-Molpír
Havránok - Liptovská Mara
Jánovce
Devín
Bratislava Hrad
Most na Soči
Novo mesto
Vače
Požega Valley with Kaptol

Veći dio posljednjeg tisućljeća prije Krista u srednjoj Europi se smatra željeznim dobom. Željezno doba slijedi nakon kamenog, bakrenog i brončanog doba i bilo je razdoblje velikih tehnoloških i društvenih promjena, koje su  utjecale i na krajolike. O stanovnicima srednje Europe iz tog razdoblja poostoje vrlo graničeni pisani izvori, ali njihov je život dokumentiran arheološkim tragovima, a monumentalne gradine kao i velika groblja pod tumulima su najznačajniji primjeri toga. Najveća tehnološka promjena u to je vrijeme bila uvođenje željeza. Unatoč izazovima u procesu taljenja, dostupnost željezne rude nudila je nove mogućnosti, posebno za izradu alata i oružja. U to je doba došlo do promjene međuregionalnih mreža potrebnih za održavanje proizvodnje bronce te su se pojavile nove regionalne skupine. Te su skupine formirale nove mreže tijekom željeznog doba i ubrzo se pojavio kulturni kompleks koji je obuhvatio velike dijelove srednje Europe: Halštatski svijet (od 9. do 5. stoljeća prije Krista), podijeljen na zapadni i istočni kulturni krug. Ne pozbajemo imena većine naroda koji se smatraju nositeljima kultura ranog željeznog doba, iako kasniji antički izvori spominju lire, Tračane, Skite, koji su zajedno s Grcima oblikovali prošlost Podunavlja.

U mlađem željeznm dobu (od 5. do kraja 1. stoljeća prije Krista) latenska kultura postala je prevladavajuća u srednjoj Europi. Tradicionalno je povezana s takozvanim keltskim kulturnim skupinama, koje su grčki povjesničari označili kao „Κελτοι“, odnosno rimski povjesničari kao „Celtae“ ili „Galii“. U 4. stoljeću prije Krista nestanakom geobnih humaka može se otkriti novi društveni poredak. U 3. stoljeću prije Krista drevni autori govore nam o keltskim skupinama koje su napredovale do Grčke. Delfi su opljačkani 279./278. prije Krista, a tijekom tih migracija latenska se kultura proširila na Balkan, jugoistočne Alpe i Zakarpatje. Krajem 1. stoljeća prije Krista, Rimsko je carstvo dominiralo Podunavljem, a "stara" utvrđena željeznodobna središta napuštena su i zamijenjena drugim oblicima (urbanih) naselja.

Hallstatska i latenska kultura igrale su ključnu, inovativnu ulogu u predalpskom prostoru i u srednjem Podunavlju u prvom tisućljeću pr.Krista. Iako su se te kulture širile sa zapada na istok i jug cijele Europe, imale su specifične faze i karakteristike lokalnog razvoja u Podunavlju. Na ovom su području ostaci ovih kultura, kao i njihov utjecaj na druge lokalne zajednice lako uočljivi, kako u krajoliku, tako i u arheološkim skupinama.

Pored značajnih predmeta iz tog razdoblja koji se čuvaju u muzejima, na livadama, pašnjacima i šumama današnjih krajolika sačuvani su brojni spomenici. U mnogim regijama ova je baština predstavljaja grobnim humcima starijeg željeznog doba, koji su ponekad oku nevidljivi, a pronalaze se kao pojedinačni spomenici ili u skupinama. Utvrđena visnska naselja s masivnim zemljanim bedemima ili s kamenim zidovima, koja predstavljaju uobičajeni oblik utvrđivanja u željeznom dobu, još uvijek pokazuju stupanj napretka stanovnika prije gotovo 3.000 godina. Nekao od njih koristila su se i tijekom mlađeg željeznog doba. U 2. stoljeću prije Krista grade se novi oblici velikih naselja, takozvane "oppide", duž važnih pravaca, koji se mogu smatrati prvim europskim gradovima, a koja su funkcionirala kao regionalna središta i većinom bila utvrđena razrađenim fortifikacijskim sustavima.

Međutim, pojedinačne kuće i druge strukture unutar naselja, koje su uglavnom bile građene od drveta, obično se više ne vide nad zemljom i mogu se otkriti isključivo arheološkim istraživanjima, a potrebna im je interpretacija i vizualizacija kako bi bile razumljive i zanimljive široj javnosti.